SomerSpammer

Honore de Balzac – Otac Goriot
Honore de Balzac je najistaknutiji književnik europsko-francuskog realizma. Njegov najznačajniji roman 'Otac Goriot' nastao je u 19. stoljeću. Također, jedno od Balzacovih značajnijih djela je 'Ljudska komedija'. Romanom 'Otac Goriot' Balzac je želio istaknuti tadašnje društvo u Francuskoj, raslojavanje društva, odnose među obitelji i uspon mladih ljudi. 'Otac Goriot' ima tri fabularne linije: patologija obiteljskih odnosa, uspon mladog provincijalca u visoko društvo te zločinac u društvu. U romanu je vidljiv 'Balzacov opis' – detaljno opisivanje likova, 'prodiranje' do njihove srži te opis prostora koji je u funkciji karakterizacije likova.

Otac Goriot bijaše pošten čovjek koji se u mladosti isticao svojom marljivošću i radom. Goriot je imao dvije prelijepe kćeri: Delphine i Anastasie. Kada su se Delphine i Anastasie bogato udale, zaboravile su na svog oca. On im nije bio potreban, izuzevši u onim situacijama kada su od njega tražile novac koji im muževi nisu dali. Uglavnom su to bili novci za rasipne dragulje, haljine i ljubavnike. Otac Goriot je živio u pansionu gđe. Vaquover. Nedugo zatim u pansion se doselio mladi student iz provincije, Eugene de Rastignac. Želio je ući u visoko društvo poput većine mladih ljudi. Student prava, Rastignac, upoznao je Goriotovu kći Delphine u koju se i zaljubio. Goriot je bez obzira na sve volio svoje kćeri. One su se prema njemu ponašale na način koji nijedan otac nije zaslužio. Iskorištavale su ga kadgod su mogle. Goriot ih je slijepo obožavao; kada kada ih je vidio samo na trenutak njegovo srce je preplavila toplina i 'leptirići' su zaigrali u njemu. Kada je Goriot umirao, zadnje misli su mu bile o Delphine i Anastasie. 'Recite joj neka se ipak zabavlja-dovikne mu čiča Goriot'. Kćeri su se na jedan veoma ružan način ponašale prema ocu jer je on za njih bio, skoro, nitko i ništa. One su svoje snove ostvarile, postale grofice i imaju određeni status u visokom društvu. 'Moja kočija čeka...' Otac Goriot je volio Rastignaca poput vlastitog sina. Bio je sretan što su se Delphine i Eugene viđali. Čak im je Goriot kupio stan. Rastignac je bio veoma povrijeđen i tužan kada je Goriot preminuo. Nasuprot Goriotovim kćerima koje nisu dale ni novčić za očev sprovod, Eugene je uz pomoć prijatelja studenta platio sve troškove sprovoda pa tako izvadio i zadnji novčić iz džepa. 'Mladić je došao Delphini sav potresen...' Iz citata vidimo koliko je Goriotova bolest psihički utjecala na Rastignaca. Rastignac j pokušao Delphini objasniti situaciju s ocem, no ona ga nije slušala. Bilo joj je samo važno kako će stići na ples. '-Nećete me valjda učiti mojim dužnostima prema ocu.' , 'O ocu ćemo razgovarati dok budemo išli na ples.' Sa sudbinom Goriota i Rastignaca koju je vezao pansion i Delphine, isprepliće i Vautrin. Rastignacu je objašnjavao kako društvo u Parizu, isto kao i žene. Vautrin, iako je bio zločinac, imao je karakter i ponos i bijaše uvijek podignute glave. Eugene je na odnos Goriota i kćeri gledao s nevjericom i tugom.U trenutku kada je došao kod Delphine reći joj tužnu vijest o bolesti oca, ostao je začuđen kako je blago reagirala. 'Kako to, niste odjeveni? – upita ona. Ali gospođo, vaš otac...Opet moj otac! – uzvikne ona i presiječe mu riječ.'

Smatram da odgojne metode oca Goriota nisu bile dovoljne dobre da bi stvorile autoritet nad kćerima. Previše ih je volio, nikada nije povisio glas na njih niti im se ikada suprostavio. Sve su dobile 'na pladnju', razmalile su se i postale bitne same sebi. I u današnjem vremenu takve su stvari vrlo česte. Čim djeca dobiju krila, odlete od svojih roditelja daleko i više se nikada ne vrate.

Ovdje je već toliko pogrešaka u osnovnom znanju i razmišljanju da bodovi odmah vrtoglavo padaju. Europsko-francuskog?! Pa Francuska je dio Europe. Roman "Otac Goriot" dio je Balzacova ciklusa romana "Ljudska komedija", a iz ovog ispada da je "Ljudska komedija" neka Balzacova nevezana komedija. "istaknuti tadašnje društvo" nema smisla, trebao je neki drugi glagol, možda "opisati". U smjernicama se ne traže fabularne linije niti "Balzacov opis" pa o tome nije ni trebalo pisati na taj način, nego se u uvodu nakon prve rečenice koja smješta djelo i pisca u vrijeme i prostor moglo prirodno prijeći na prvu smjernicu "predstaviti roman u kontekstu vremena u kojem je nastao". Sa superlativima ("najistaknutiji") treba biti oprezan jer su dosta subjektivni - obično se ne slažu baš svi kritičari oko njih. Da probam sad nabrzaka sastaviti "pristojan" uvod:
"Honore de Balzac živio je u prvoj polovici 19. stoljeća te je po mišljenju mnogih najistaknutiji književnik francuskog, a i cjelokupnog europskog realizma. Svojim velikim proznim ciklusom "Ljudska komedija", kojem pripada i roman "Otac Goriot", Balzac je htio iscrpno prikazati francusko društvo svoga vremena. Neki od tada aktualnih socijalnih problema kojima se roman "Otac Goriot" osobito bavi su: patološko podređivanje obiteljskih odnosa novcu, uspon siromašnog studenta iz provincije u pariško visoko društvo te bijeg zločinca od pravde." [ne sjećam se točno što je sve bilo s Vautrinom pa bi se možda ovaj zadnji djelić mogao i bolje reći] Nastojala sam dakle krenuti od istih ideja kao i autorica; nadam se da vidite razliku.
U ostatku eseja ne vidim značajnije smislene pogreške (ali imajte na umu da sam djelo čitala predavno da bih se sjećala svih detalja), no podosta je banalnosti i prepričavanja i ne čini se da je u potpunosti odgovoreno na smjernice. Citata i parafraza ima i više nego dovoljno i imaju smisla, ali citati ne izgledaju dobro uklopljeni: to što su citati uvijek cjelovite samostalne rečenice (mogla je bar ponekad na kraj prethodne rečenice doći dvotočka koja upućuje na njih) ostavlja dojam slabe pravopisne i stilske vještine (no to već spada u B i C).

B ("stil"):
Razrada se teško može čitati kao smislena cjelina, ostavlja dojam da autorica povremeno skače s jedne nepovezane ideje na drugu, bilo bi puno bolje da je barem razdvojena u više odlomaka. "Bijaše" je arhaično pa ga ne bi trebalo toliko upotrebljavati. Već spomenuto uklapanje citata. Ne vidi se povezanost zadnje rečenice zaključka s ostatkom zaključka.

C (gramatika, pravopis, rječnik):
Izražavanje je mrvicu prebanalno za maturanticu (odabir riječi i sastavljanje rečenica povremeno ostavlja dojam da se osoba baš i nije načitala). Ima pravopisnih pogrešaka, npr.: pogrešno pisanje zanaglasnica (a i inače redoslijed riječi), zarezi, gđa treba pisati bez točke.